Autorka ovog teksta, doktorka Sanja Toljan piše redovno kolumne za portal roditelji.hr, a vama deli neverovatnu priču o tako jednostavnoj stvari - hormonu oksitocinu koji zapravo ima neverovatno moći.
Danas se porođaj često podstiče veštačkim oksitocinom koji izaziva jake i bolne kontrakcije materice i umesto u ljubavi, majke rađaju u bolovima i kricima. To tako nije zamišljeno od strane prirode. Oksitocin misli da majka i otac trebaju biti u dodiru kada na svet dolazi malo biće i tada njih troje stvaraju novi oksitocinski krug.
Roditeljstvo i trudnoća je, rekli bismo, sasvim normalna stvar. To je prirodna pojava za koju lično verujem i znam da mi isto, kao i životinje, imamo instinkt. Kada bi zdravi mladi ljudi sledili svoje instinkte imali bi dece koliko bi mogli i stigli, jer im je lepo da budu zajedno, vode ljubav što više, i kao rezultat toga dolazila bi i dečica.
Naš je mozak pun hemijskih supstanci, hormona i raznih peptida koji regulišu naše ponašanje i naše osećaje. Ako manje-više živimo prema pravilima, sve će doći na svoje mesto. Ovde pod pojmom pravila mislim na zakone prirode, na software koji priroda očekuje da ga znamo, a ona nam šalje upute.
Oksitocin kao pokretač
Hormon koji je najviše zadužen za roditeljstvo je oksitocin. Možemo reći da nema ljubavi bez njegovog uplitanja. Dolazi iz mozga i svi ga imamo. Da bi oksitocin delovao, stanice u našem telu moraju imati receptore za njega. Ako nema receptora, ništa od oksitocina, neće delovati. Ako ne deluje, mi ne osećamo ljubav niti povezanost. Na papiru sve je tako jednostavno, a u životu komplikovano.
Scenario br. 1
Dvoje mladih ljudi se upoznaju, zavole, počnu živeti zajedno, zaposleni su, neovisni… i svi ih počinju pitati "Kad će beba?" Jasno, njima to ide grozno na živce, jer ona mora doktorirati, a on se još nije popeo u firmi na stepenicu koju želi. Instinkti stoje. Oksitocin, koji se svaki dan luči, gomila se negde u krvi i receptori postaju sve neosetljiviji na njega. Jednog dana, ona je doktorirala, a on još nije zadovoljan u firmi, o deci pričaju, ali samo tuđoj. Nema oksitocina i oni se rastaju.
Scenario br. 2
Dvoje mladih ljudi se upozna, zavole, počnu živeti zajedno. On radi, ona je kod kuće. Njega nema ceo dan, ona je usamljena. Njena tuga što se ne vide celi dan je golema, njena čežnja prerasta u stres. Kada dođe doma, on je umoran i uglavnom s mobilnim u ruci. Ona ne može podnetu više tu napetost i uvlači se u sebe. Njemu nije jasno što se događa. Ona je zapala u depresiju i o proširenju porodice nema puno razgovora. Sada je nastupilo zatišje. Oksitocin se prolio.
Scenario br. 3
Dvoje mladih ljudi se upozna, zavole, počnu živeti zajedno. Uskoro ona zatrudni i od sreće što će dobiti prinovu, odluče da se venčaju. Vole se neizmerno, trudnoća je zdrava, oboje su zaposleni, uveče kuvaju, jedu, gledaju filmove. Nakon 9 meseci rodi se zdravo dete. On plače od sreće. To je najsrećniji trenutak njegovog života.
Ovo su tek neki od scenarija kako se to obično događa među ljudima. U sve tri priče glavni akter je oksitocin, hormon koji drži ljubav ili ju razvodni. To je najjači antistresni hormon u našem tijelu, može odmah, u sekundi prekinuti svako neželjeno djelovanje stresa.
Oksitocin kontroliše porođaj i omogućava zdrav razvoj bebe
Kada žena zatrudni, oksitocin luče majka, otac i dete, svo troje. Upravo bebin oksitocin podstiče porođaj, a onda majčin nastavlja. Očev oksitocin sve to nadzire.
Ako su majke imale zdrav nivo oksitocina tokom trudnoće, imaju malu šansu da će oboleti od postporođajne depresije. Za majčin oksitocin najviše je zadužen njen partner, budući otac. Ako žena oseća pripadnost i prisnost s partnerom, njena trudnoća odvija se pravilno.
I majka i otac imaju hormonske pomoćnike da sve bude kako treba. Zdrav oksitocin sprečava autizam kod bebe, omogućava normalan razvoj budućeg čoveka, koji je na svet došao s oksitocinom, svojim, i roditeljskim.
Danas se porod često potiče umjetnim oksitocinom koji izaziva jake i bolne kontrakcije maternice i umjesto u ljubavi, majke rađaju u bolovima i krikovima. To tako nije zamišljeno od prirode. Oksitocin misli da majka i otac trebaju biti u dodiru kada na svijet dolazi malo biće i tada njih troje stvaraju novi oksitocinski krug.
Vežbanje dodira može početi još tokom trudnoće, kada su dodiri s bebom malo udaljeni, ali ipak, ona ih oseća. Neću vas opterećivati sa naukom, ali sve što sam vam napisala, naučno je dokazano.
Kada bi mladi roditelji znali kako sve funkcioniše, pustili bi svoje instinkte i svoj oksitocin da ih vodi u mladosti. Nikada više neće biti tako jak i moćan, tako neobuzdan i svež.
Namerno sam u ovom tekstu upotrebila oksitocin često i više puta da ga zapamtite i da ga poštujete. Dobili smo ga na dar, da ga nosimo i jačamo, stvaramo svakodnevno. Da se volimo i mazimo. Sebe i našu malu porodicu.