Komentari za tekst "Priča jedne mame: Kako su porasli moji mali divovi?"

Komentara
18
Ostavite komentar
Aleksandra svaka cast na zelji da podelis svoje iskustvo i cestitam tebi i tvojim najvecim herojima pobedu! Samo napred!
Svaka cast majko, svaka cast mali heroji ! Ja sam plakala kada sam citala ovu vasu zivotnu pricu. Ja sam izgubila tri trudnoce i sada pokusavamo da opet ostanem trudna i nadam se da cu izdrzati i bit jaka do kraja. Kada sam vasu pricu procitaal dala mi je veliku snagu i motivaciju dalje pokusaje !
Da su vam djeca zdrava i ziva ! Mnogo ste mi lijepi ! Ljubim vas !
Samo budite uporni i bice sve u redu. Mogu da vam kazem, i moja mama je izgubila tri trudnoce, i nakon svega toga rodila 3 cerke, iako su joj doktori govorili da je rizicno cetvrti put da ostane trudna, ona je to zelela i uspela. Zelim i vama svu srecu!!
Samo hrabro i ne odustajte! Uz Boziju pomoc i nasu veru je sve moguce! Sve najbolje Vam zelim od srca!
I moja cerkica je rodjena sa 1750 i prosla sam kroz sav taj ocaj i neopisiv bol i u potpunosti vas razumem!Sada je napunila 4god. i veca je od svojih vrsnjaka☺Neka su zivi i zdravi Mia i Maksim bas kao i moja Zorana i sva deca na ovom svetu!HVALA BOGU DRAGOM!
Upravo tako, samo neka su sva deca ziva i zdrava, pa i moja! To su heroji i ja verujem u njih svim srcem! Sve najbolje Vama i Vasem DIVU!
Neka su živi i zdravi....a vera, nada i ljubav su i nas održali...kao da sam svoju priču pročitala ali kada sve prodje i gleadmo naše male heroje punog srca dobijamo snagu uragana...
Hvala svima od dva hrabra srca i njihove mame! Sve najbolje vam zelimo!
Neka su zivi i zdravi! Ne postoje reci, zivot bismo dali za njih...
Neka su živi i zdravi, sve najbolje vam zelimo, kao i svim drugim malim velikim herojima! Ljubavi male! Svaka čast i vama mama na takvoj snazi, to samo majka moze!
Svaka od ovih prica ima svoju tezinu,kada kazem tezinu mislim na onu najjvecu i najtezu sto postoji,ni jedan tezak porodjaj ne moze biti od osecaja kriz koje smo nazalost prolazile mnoge majke.Moja prica je sledeca:posle deset godina lecenja steriliteta i prezivljavsnje silnih operacija,medju nima jedna zakazana a na srecu neizvrsena jer sam bozjom voljom neznajuci ostala trudna prirodnim putem.Kada mi je lekar rekao nisam mogla da verujem.Osecaj neverovatan.Misleci da je mojoj muci kraj.Medjutim posle par nedelja sam pocela krvatiti i tako svakog meseca u odredjenom datumu za ciklus.Nisam uzivala u trudnoci ni jedan dan.Kasnije je krenulo oticanje plodove vode ali nasi lekari me nisu ozbiljno shvatili.Verovatno je raxlog moje infekcije bilo upravo to,koji nisam ni znala da imam,eto strucnost nasih foktora,nasih mislim na one u mom gradu.Krenula je borba nedelju dana posle pocetka porodjaja u 30 nedelji.Prirodno ktenuo porodjaj a toklizom du mi ga sprecavali.Tezih li bolova ne postoje no izdrzala bi i jos koji dan samo zbog njega ali nije moglo.Porodila sam sr 07.07 ove godine i rodila prelepog decaka sa 1200.Najtezi put do uspeha tek nam je predstojio u institutu za neonatologiju u Beogradu.Izvrsni lekari kojima sam do neba zahvalna.Sve smo pregurali bogu hvala tih dva i po meseca i sada smo svojoj kucici.Decko super napreduje i uzivamo jedno pored drugog.Svim mamama koje smo prezivele sve ovo zelim da budu izbrisani iz secanja najtezi trenutci u zivotu a nasim herojima zdravlje i srecu.
Vi ste dosli na institut dva dana po nasem izlasku. I, upravo tako, to je najveca tezina koja ostaje za ceo zivot! Sve najbolje Vama i Vasem hrabrom decaku!
Citam Vasu pricu i ponovo prozivljavam svoju. Ja sam se porodila u 30 sedmici i 4 dana. Hvala Bogu moja beba je bila "velika" 2.000kg tako da nije bila na neonatologiji,ali je bila u inkubatoru, prvi put kada sam je vidjela 2 dana nakon porodjaja bila je tako mala,i krha,imala je braonilu u glavi, i ja sjedim pored nje i placem. Placem od srece jer je ziva, placem od tuge jer ne znam sto ce biti. A doktori neljubazni, ja dodjem da vidim svoje dijete oni me bukvalno izbace posle 2 minuta,deru se na mene,kao ja njima smetam. Pitam ih kako je beba, kazu nepromijenjeno i to je to. Cak nisu imali strpljenja sa njom ni da je hrane,200gr je izgubila na tezini. Posle 10 dana su je izvadili iz inkubatora, posle 17 smo izasle kuci,zajedno,nisam htjela da idem bez nje. A tako rano smo izasle jer sam ja zahtijevala,morala sam potpisati da izlazimo na sopstvenu odgovornost. Kada smo dosle kuci bila sam strasno uporna sto se tice hranjenja i odlicno je napredovala,kada smo otisli na kontrolu posle 15 dana doktor u nasem gradu nije mogao da vjeruje da je ona rodjena prije vremena. Sada ima 3ipo mjeseca, zdrava je i velika beba, nista ne pokazuje da je rodjena toliko vremena ranije.
Ona je mamina cigra,prava maza i veliki borac. Ja sam vjerovala u nju od kad sam saznala da ce se roditi prije vremena. Zelim svim majkama koje sada prolaze kroz nesto ovako da porucim da uvjek vjeruju u svoje bebe,jer su one jake,mnogo jace od nas samih.
Srecan dan prijevremeno rodjenih beba svim malim herojima, da su nam zivi, zdravi, razigrani i srecni jos 100 godina!
Posebna prica! Donekle mogu da zamislim kako se mama osecala. Rodila sam skoro terminsku ali sitnu bebu koja je danas divan petogodisnji decak. Srecan dan svim prevremeno rodjenim bebama.
Suze mi ne staju teci,od necega sto je duboko urezano ostalo u dubini duse i srca i nikad ta rana zarasti nece.Ja sam svoju bebu izgubila u 24.nedelji,pluca nisu bila razvijena,uspeo je samo 24h poziveti...jadni maleni nemocni decacic...Da su doktori drugacije odreagovali 3 nedelje pre tog famoznog 23.04.2013.mozda bi sad...mozda...Ali,na sve moje dolaske,molbe,zvanja,na miom od 11cm,ma na sve to su ostali gluvi i vracali me kuci.A ja sam znala da nesto nije u redu.
Znam da nije ovo moje pisanje za ovu lepu temu,ali hocu reci da znam s cim se mame prevremenih beba suocavaju,i da zivot nikad nije isti vise posle tog stresa,i da su to majke heroji i treba im ordenje dati za sve prezivljeno i dozivljeno.Drago mi je i cuti da ima i doktora sa srcem i dusom voljnih sacuvati male neduzne zivotice kao i zivote majki.
Evo dok ovo pisem,moj mali slatkisic spava na meni,tako voli,da se ne odvaja od mame,imamo 4.meseca rodjeni u 38.nedelji,godinu ipo dana nakon operacije mioma i konstantnog lezanja u trudnoci i strepenja i straha.
Mame su najhrabrija bica na planeti.
Jedva sam procitala do kraja,srce mi je stegnuto,oci mutne od suza.Zivi bili milion god.neka im je srecan i ispunjen ljubavlju svaki dan,bili su jaci jer su bili zajedno,jer su osecali ljubav jedno pored drugo,mama cuvaj ih neizmerno,i voli onako kako samo takva majka moze!Svu srecu vam zelim ovog sveta!💝💝
Nasi drugari su sada divni, veliki, napredni! Drago mi je sto se sve zavrsilo kako treba.
Srecan Vam dan Palcici- Divovi.
Pozdrav i poljupci od Zvercice i njene mame
Hvala, hvalaaaa... veliki poljubac za Zvercicu i njenu mamu! :*
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Pročitajte kada se jagode uvode u ishranu i na šta treba da obratite pažnju... »
Da bi se boja bolje primila najbolje predlažemo da izbelite jaja »